Rovellotti, Nebbiolo, 2012.

Preneseno s Dnevnika Vinopije

 

Vino takve razine, ne uzvišenosti već poniznosti, a zapravo istinske dubine, zaslužuje bolje od konvencionalnog opisa koji valorizira kemijsku uravnoteženost osnovnih gradivnih komponenti… konstrukciju alkohola, kiselina, tanina…

Kad ne osjetimo više niti jednu višnju, šljivu ili drugu primarnu senzaciju, asketska čvrstoća ipak ustraje u prenošenju terroirske informacije… mineral koji upijamo.

Kad se u beskrajnom gutljaju kožnati tanini napokon otope na nepcu djelujući kao kadulja na upaljeno grlo, ostaje informacija koju samo balans mjesta, čovjeka i sorte može osigurati.

A to se trojstvo podrazumijeva u slučaju obitelji ponosne tradicije koja prakticira klasično vinarenje, ovdje u sjevernom Pijemontu. Materijal za ovaj „entry“ Nebbiolo dolazi s vinogradarskih položaja Valplazza, u Colline Novaresi, jednoj od denominacija sjevernog Pijemonta.

Nije ovo nikakvo nedostižno vino. Niti cijenom niti relativnom dostupnošću. Ne za autentični karakter Nebbiola s obronaka Alpa. Ravnomjerno dozrelo grožđe za vino hladnije klime i više nadmorske visine, ali koje uopće nije delikatno, već robusno, a svejedno ekspresivno u smislu jasnog identiteta kulture u kojoj nastaje i specifičnog Nebbiolo karaktera kojim odiše svakim gutljajem sve čvršće.