Gumphof, Vernatsch ‘Mediaevum’, 2016.

Preneseno s Dnevnika Vinopije

 

Transparentna tekućina koja miriši na razvodnjeni Malinovac ili ishlapjelu pivu od višanja? Pa to mora da je Vernatsch

„Sirupastost“ ovdje, međutim, nije od prezrelog i prekoncentriranog grožđa. Više je to „sirovost“ vina koje vuče na mošt, glatku kožicu lokalne crne sorte Alto Adigea: popularna Schiava, odnosno Vernatsch, u uvjerljivoj interpretaciji Markusa Prackwiesera.

No, ubrzo se posebna vrsta pikantnosti pojavljuje na nosu, začinjenost prštave mladosti Schiave. Naizgled tako tanko i delikatno da je jedva vino, pa se prva obrva uzdiže nakon neobašnjivo dugog trajanja na nepcu… da bi se druga obrva uzdigla u nevjerici u kojoj se ovako naizgled jednostavno vino ipak vraća svaki put drugačije nakon novog i novog gutljaja. Drugačije i sve zanimljivije. Još uvijek ustraje šećerna vata okusa jagode i to Hubba Bubba style :-), ali sada „krvari“… pruža neočekivanu mineralnu notu?!? „Slakoća“ postaje „slanost“, a neobuzdano voće postaje potpourri, slatki duhan i suha višnja.

A sve to postaje nebitno kad uspostavljeni balans zabilježi svoju jedinstvenu poziciju u olfaktivnoj memoriji. Jer čaroban je svijet u kojem postoji i ovako nešto.